" 111 godina kasnije: Dva metka i dalje odzvanjaju - Sarajevom kao geopolitička tačka pucnja

Na dan 28. juna 1914. godine, prije tačno 111 godina, u Sarajevu su odjeknula dva pucnja koja su promjenila svijet. Smrt prijestolonasljednika Franca Ferdinanda pokrenula je lavinu događaja koja je kulminirala Prvim svijetskim ratom. Dva hica koja su simbolično, ali stvarno, raskrvarila svijet. Sarajevo je postalo epicentar tadašnje globalne krize, a Balkan sinonim za haos, tenzije i ratove. Danas 2025. godine, to isto Sarajevo, ta ista Bosna i Hercegovina,

i taj isti Balkan, i dalje su u epicentru - nečega što njpreciznije možemo nazvati namjerom, projektovanom nestabilnošću.

"Kontrolisana nestabilnost" kao strategija velikih sila.

Dok Zapadna Europa živi u zabludi liberalne demokracije, Zapadni Balkan živi u režimu dvostrukih standarda. Europska unija se zaklinje u vrijednosti mira, stabilnosti, demokracije i proširenja, ali iza zatvorenih vrata tretira Balkan kao poligon za krizno upravljanje, tampon - zonu između Zapada i Istoka, odnosno između stvarnih članica i "onih koji nisu dovoljno civilizirani."

Zašto BiH i dalje ima visokog predstavnika, strane sudije u Ustavnom sudu, strane ambasadore koji diktiraju tok reformi ?

Zato što je tako njlakše upravljati prostorom koji se vještački drži u stanju konflikta - ne baš rata, ali ni mira. To stanje odgovara svima: lokalnim kleptokratama, međunarodnim birokratama, geopolitičkim silama i vojnim industrijama.

EU i NATO: Maskirani kolonijalizam

Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan više liče na eoropski protektorat, nego na kandidate za članstvo. Svaka "reforma" dolazi iz Brisela, svaka "kriza" riješava se u Washingtonu, Berlinu ili Beču, dok domaći akteri igraju svoje uloge na pozornici koja nije njihova.

I onda kada se EU zabrine za "stabilnost", šalje poruke podrške, ali ne i konkretnu integraciju.

Zašto ?

Jer nestabilna BiH je korisna - može se njome mahati kada treba pokazati "opasnost od ruskog utjecaja," potrebu za NATO-om, "vrijednosti EU," a istovremeno "još nije moguće."

Zapadne sile kao pokrovitelji etnonacionalizma.

Zapad nije razbijo etnonacionalizam na Balkanu - on ga je institucionalizirao. Dejtonski mirovni sporazum, koji je zaustavio rat, nikad nije imao ambiciju stvoriti funkcionalnu državu. Stvorio je tri etničke vođe, stotine ministara, stotine agencija i hiljde prilika za korupciju. Sve pod budnim okom međunarodne zajednice.

I kad se jednom pokuša nešto promjeniti - recimo, reformisati izborni sistem ili ukinuti entitetsko glasanje - prvi koji reaguju su upravo oni koji BiH "brane" od raspada. Jer raspad ne dolazi iznutra - on dolazi iz manipulacije izvana.

Rusija, Kina, Turska - svi su dobrodošli u haos

Rusiji ne treba vojna baza u BiH - dovoljno joj je nekoliko političara koji svako malo zaprijete otcjepljenjem.

Kini ne trebaju vojnici - njeni krediti već vladaju infrastrukturom.

Turska ne šalje vojsku - šalje nostalgiju za Osmanskim carstvom. Balkan je na prodaju, a cijena nije visoka, a ni moral nije visok.

Orban, Netanyahu, autokratska osovina i podrška Zapada.

Kada Benjamin Netanyahu, ratni premijer Izraela koji vodi krvavi rat u Gazi, dolazi u posjetu Viktoru Orbanu - mađarskom premijeru koji otvoreno sabotira EU politiku, a sve to u kontekstu podrške ultradesnici, treba biti jasno: svijet se djeli. I Balkan je idealna linija razgraničenja.

Isti taj Orban podržava Dodika, negira genocid, destabilizira EU iznutra, ali i dalje sjedi za istim stolom sa visokim zvaničnicima koji odlučuju o Zapadnom Balkanu, a i o Bosni i Hercegovini.

Zašto ?

Jer Zapadu očigledno ne smeta ni fašizam ako je koristan. U tom kontekstu, pitajte se: šta bi se desilo da se sutra u BiH ponovi 1992 ? Da li bi iko reagovao prije 2029 ?

Sarajevo je danas: Poligon, a i glavni grad.

Sarajevo danas nije centar države. To je simbol kontrolisane moći. Tu dolaze svi - visoki predstavnici, specijalni izaslanici, emisari, savjetnici - da ponove fraze, da posade drvo mira, da se uslikaju ispred Vijećnice, a onda da odu kući gdje se odlučuje i vodi stvarna politika. Ovdje se ne odlučuje ništa. Ovdje se izvršavaju tuđi planovi.

Učimo li išta iz historije ili samo čekamo novu katastrofu ?

Dva metka nisu ispaljena zbog pojedinca. Bili su rezultat akumuliranih nepravdi, globalnih napetosti, geopolitičkih igara i zapaljivog okruženja.

Sve to imamo i danas. I to nije teorija zavjere - to je realnost geopolitičke logike.

Jer ako se može igrati vatrom negdje drugdje, zašto bi palio vlastiti dom.

Zato Balkan ostaje ono što je bio :

Šahovska tabla moćnih i groblje nevinih.

I da - Sarajevo možda neće biti uzrok trećeg svjetskog rata.

Ali može vrlo lako biti mjesto na kojem on počinje .

Nastavite i dalje pratiti:

www.express-blog.com

Pišite svoje komentare.

Registrujte se na besplatni blog, kao i Facebook.