Lažna priznanja i vječne zamke : Palestinska država kao prazna gesta moćnih

Trideset godina nakon Sporazuma iz Osla koji je bio predstavljen kao "historijski iskorak" ka miru i palestinskoj državi, svjedočimo novoj seriji zapadnih priznanja palestinske državnosti. Francuska, Velika Britanija, Kanada i Australija pokušavaju se predstaviti kao branitelji prava Palestinaca, a u stvarnosti nude tek besplatnu simboliku bez sadržaja. To nije ništa drugo nego obnova iste one zamke koja je Palestince unazadila već decenijama.

Oslo - zamka prerušena u mir

Sporazum iz Osla iz 1993. godine bio je od početka struktuiran kao klopka. Palestincima se nije nudila država, nego "entitet" ograničenih ovlasti, kako je to jasno rekao tadašnji izraelski premijer i potpisnik tog sporazuma Jicak Rabin. Nije to bilo slučajno - cijela arhitektura Osla bila je oblikovana tako da Palestinci preuzmu administrativnu odgovornost nad vlastitim narodom, dok je stvarna moć ostala u rukama Izraela. Upravo zato je Rabin mogao mirno reći da će Palestinci dobiti manje od države, a to je "entitet." Nije se radilo o neznanju ili grešci, nego o smišljenoj taktici da se mir pretvori u sredstvo kontrole.

Ubistvo Rabina 4.11.1995. godine, koje je izvršio Yigal Amir u Tel Avivu odmah nakon mirovnog skupa, Amir je bio izraelski ekstremno - desničarski student prava ideološki vođen vjerskim uvjerenjem, da Rabin "izdaje zemlju Izraela" predajom teritorija Palestincima. Da li je to bio individualni teroristički napad motivisan ideologijom, kako su u to vrijeme i zvaničnici Izraela potvrdili ? Danas međutim, kad se pogleda širi kontekst, teško je govorit da je atentat potpuno "izolovan čin."

U to vrijeme izraelska desnica, uključujući Likud pod vodstvom Benjamina Netanyahua, vodila je oštru kampanju protiv Rabina. Na masovnim protestima, Rabin je prikazan kao nacist, izdajnik, pa čak i sa omotnicama mrtvačkih plakate. Netanyahu je tada marširao na demonstracijama gdje se nosila Rabinova slika u nacističkoj uniformi. Rabinovo ubitstvo je otvorilo put za Netanyahuovu retoriku i teren za eliminaciju mirovne opcije. Ubitstvo Rabina otvorilo je prostor za dolazak Benjamina Netanyahua, čovjeka koji je cijeli svoj život gradio na rušenju svakog oblika palestinskog prava na državu.

Već 2001. godine pojavljuju se snimci na kojima Netanyahu samohvalisavo govori kako je "srušio Oslo" i da se "Amerikancima može manipulisati." [^1]. Ova izjava nije samo privatna politička retorika, već potvrda dugoročne strategije izraelske desnice: prolongirat proces dok se naselja šire i dok Palestincima se oduzima teritorij.

Američka manipulacija i europska nemoć

Netanyahu nije lagao. Washington je decenijama bio glavni sponzor izraelske politike aparthejda. Sjedinjene Američke Države dosljedno su igrale ulogu "neutralnog posrednika," ali nikad nisu vršile ozbiljan protisak na Izrael da zaustavi naseljavanje Zapadne obale i prekine okupaciju [^2] Washington je istovremeno bio glavni vojni i financijski sponzor izraelske politike.

Europska unija i države poput Francuske i Velike Britanije održavaju diskurs o "dvodržavnom riješenju," ali ekonomski i vojni odnosi s Izraelom ostaju netaknuti [^3] . Priznanje koje danas dolazi iz Londona, Pariza, Oktave, i Canberre ne znače ništa dok se istovremeno dopušta nastavak okupacije, protjerivanje i genocidna politika. To su jeftine moralne vježbe - prazne parole za domaću publiku, a nikakav istrument pravde.

Gaza kao "Rivijera" i planirano protjerivanje

Dok Zapad pere ruke priznanjem, u pozadini se odvija još mračnija priča. Već godinama se govori o planovima da se Gaza pretvori u "Rivijeru"- luksuzno igralište za bogate, koje bi financirale zemlje zaljevskih režima. Ovakvi prijedlozi implicitno podrazumjevaju depopulaciju ili radikalno restrukturiranje stanovništva - tretirajući 2,3 miliona Palestinaca kao prepreku za razvoj. Donald Trump je to 2020.godine praktički i rekao: Palestince treba "očistiti," a teritoriju pretvoriti u profitabilnu zonu. Milioni ljudi koji danas žive u Gazi kao pokretne mete, u tim vizijama nema mjesta. Oni su višak, smetnja mega projektima i kapitalu kolonizatora.

Ideja da se 2,3 miliona ljudi može protjerati, a njihova zrmlja pretvori u turističku destinaciju, ne samo da je brutalna nego i otkriva pravo lice imperijalne logike: Palestinci nisu narod sa pravima, nego prepreka koju treba ukloniti.

Zaljevske monarhije: lažni zaštitnici

Ni arapske države nisu nevine u ovoj priči. Zaljevske monarhije, koje se predstavljaju kao navodni zaštitnici islamskog svijeta, u praksi vode najciničniju politiku. Njihova retorika o Palestini služi isključivo za pranje imidža pred vlastitim narodima. Novcem iz fondova oni obećavaju "obnovu" Gaze, ali ne kako bi narod dobio slobodu, već kako bi se otvorio prostor za mega projekte i profite.

Za njih je Palestina poligon za investicije, a ne pitanje pravde. Zato i pristaju na sporazume sa Izraelom, zato ulaze u savez sa Washingtonom, zato se nikada ne usuđuju ozbiljno konfronitirati sa Tel Avivom. Njihov prioritet je očuvanje vlastitih režima i profita, a ne sloboda palestinskog naroda.

Kolektivna prevara

Zapad priznaje državu koja ne postoji, Izrael glumi ogorčenje zbog priznanja dok nastavlja kolonizaciju, Amerikanci se "ne mogu natjerati" da išta promjene, a Zaljev kupuje moralni kredibilitet novcem. Svi su oni dio iste predstave u kojoj Palestinci ostaju zatočenici - bez Zemlje, bez prava, bez slobode.

Ovo nije politika mira, nego politika iluzije. Radi se o organizovanoj kolektivnoj prevari u kojoj svi akteri pronalaze vlastitu korist: Izrael širi teritorij, Zapad pere savjest, Zaljev pere imidž, a Palestinci ostaju zatočeni u beskrajnom ciklusu patnje

Svako priznanje koje ne prati realna sila - prekid saradnje sa Izraelom, sankcije, međunarodni pritisak - nije čin pravde, nego produžetak laži. Oslo je pokazao kako izgleda zamka prerušena u mirovni sporazum. Današnja priznanja pokazuju kako izgleda zamka prerušena u simboličku solidarnost

Ako se ovakva logika nastavi, Palestinci neće dobiti državu nego kolektivnu dijasporu, a Palestina će se pretvoriti u luksuzni projekt bez naroda. To je istinski cilj cijele igre: da se jednog dana kaže - "vidite, mi smo priznali Palestinu, mi smo ulagali, ali Palestinaca više nema."

[^1]: Netanyahu, privatni snimci iz 2001. godine preneseno u Haaretz, 15.07. 2010.

[^2]: John Mearsheimer i Stephen Walt, The Israel Lobby and U. S. Forreing Policy ( New York: Ferrari, Strauß and Giroux, 2007. ).

[^3]: Leila Farsakh, "The Political Economy of Israel Occupation: What is Colonial about lt?", Middle East Journal, Vol. 74. br. 3 ( 2020. ).

Nastavite i dalje pratiti:

http://express-blog.com